fluminensia.org Report : Visit Site

Technical data of the fluminensia.org

Geo IP provides you such as latitude, longitude and ISP (Internet Service Provider) etc. informations. Our GeoIP service found where is host fluminensia.org. Currently, hosted in Croatia and its service provider is Orbis Internet Services .

the related websites

staffpad.net mannai.com promajna.info playway.com cisco.com istarskioglasnik.com kkspars.com lastovo.net najbolje.info lijecenje-kuranom.com 

HTTP Header Analysis

HTTP Header information is a part of HTTP protocol that a user's browser sends to called Apache containing the details of what the browser wants and will accept back from the web server.

DNS

HtmlToText

skip to content fluminensia nepresušno vrelo menu home google 360 terenska nastava rijeČka enciklopedija autor audio & video u ogledalu medija kontakt scroll down to content posts posted on 11/08/2017 26/10/2017 Šibenik i zadar pod krilima mletačkog lava krilati mletački lav na zadarskim kopnenim vratima piše: goran moravček utvrda sv. nikole pred Šibenikom i zidine zadra uvršteni su nedavno na listu svjetske baštine unesco-a, kao obrambeni sustavi republike venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća. na listi svjetske baštine našli su se istovremeno utvrđeni grad bergamo, grad peschiera del garda i grad-tvrđava palmanova u italiji te crnogorski kotor, nekoć također mletački posjed. u Šibeniku je pod zaštitom unesco-a i katedrala sv. jakova. Šibenik, katedrala sv. jakova na listi svjetske baštine unesco-a Šibenik i zadar bili su stoljećima pod krilima lava sv. marka, simbola venecije. prevlast serenissime nad većim dijelom hrvatske obale jadrana utvrđena je početkom 15. stoljeća i trajala je do propasti mletačke republike, koja je ukinuta voljom napoleona. dubrovačka republika i hrvatsko primorje s karlobagom, senjom i rijekom te dio unutrašnjosti istre bili su pod vlašću obitelji habzburg. dugčak i uzak mletački imperij do 1500. godine proširio se od cipra na istoku do granice s milanskim teritorijem na rijeci adda na zapadu. presvijetla republika (serenissima) vladala je većim dijelom padske nizine i gradovima kao što su padova, vicenza, verona, brescia i bergamo te je držala vlast u furlaniji; imala je posjede u primorju crne gore i albanije te na na jonskim otocima, kreti i cipru. nakon što je do 1420. godine učvrstila vlast u dalmaciji, venecija u njima podiže ili obnavlja kaštele. obrana od osmanlija je pritom bila najvažnija. tvrđava sv. nikole na listi unesco u Šibeniku, najstarijem izvornom hrvatskom gradu na jadranu, izgrađeno je više tvrđava za obranu od osmanlija – Šubićevac (ili barone) na sjeveru, sv. ivan (tanaja) na istoku, sv. mihovil i pomorska tvrđava sv. nikola na jugozapadnoj obali pred ušćem rijeke krke. tvrđava sv. nikole, čudo tadašnje vojne arhitekture, podignuta je na otočiću ljuljevcu pri ulazu u kanal sv. ante kraj Šibenika. razlog izgradnje bio je pad skradina pod navalom turaka 1522. godine. građena je 1540. prema zamisli mletačkog arhitekta giangirolama sanmichelea, a njezina je cijena bila - paprena. gradnja i opremanje koštali su 40 tisuća dukata. usporedbe radi, ladislav napuljski je mlečanima prodao 1409. godine dalmaciju za 100 tisuća dukata. zbog gradnje utvrde sredinom 16. stoljeća srušeni su muški benediktinski samostana i kapela sv, nikole po kojoj je tvrđava dobila ime. njezina (geo)strateška važnost bila iznimna, a rema mišljenju stručnjaka za vojno graditeljstvo, tvrđava sv. nikola, koja je bila naoružana s 32 topa, najbolja je utvrda u hrvatskoj. utvrda sv. nikole relativno je mala u usporedbi s tvrđavama slične namjene, a cijela bi mogla stati u jedan zadarski bastion (branik). zadarske zidine prepoznao i unesco zadar je za mletke bio najzanačajnije geopolitičko i vojno središte jadranskog dijela serenissime, snažna utvrda na polovici pomorskih putova između venecije i istočnih posjeda. grad zadar je bio omeđen bedemima oko cijelog poluotoka kroz povijest, ali ali je opasnost od osmanlijskih osvajanja potaknula izgradnju novih gradskih utvrda i obrambenog kanala 1537. godine, na prostoru između grada i varoša, srednjovjekovnog predgrađa. stare zidine nisu se mogle oduprijeti novim tehnikama opsade koje su uključivale uporabu eksploziva i dovitljive načine njihova postavljanja. zadarska kopnena vrata i bastion cittadella na foši najljepši dio bedema bila su, a to su i danas, monumentalna kopnena vrata na “foši” - porta terraferma - tadašnji glavni ulaz u grad, koja se smatraju remek-djelom mletačkoga graditeljstva u dalmaciji. podignuta su prema zamislima michelea sanmichelija 1543. godine. u 19. stoljeću srušen je stražni dio vrata tako da danas možemo vidjeti jedino njihovo pročelje. srušen je u tome razdoblju i dio bedema koji se nalazio na sjeverozapadnom dijelu grada te je uređena zadarska riva – današnja obala petra krešimira iv. do početka 20. stoljeća u parkove su pretvoreni bastioni kaštela, sv. krševana, cittadelle te forte. oba sam grada posjetio nedavno i ostao ugodno iznenađen. izloženi (pre)često opasnostima, ali i razaranjima kroz stariju i noviju povijest, Šibenik i zadar su zavidali ratne rane te utvrde pretvorili u turističke atrakcije. posted on 19/11/2016 09/08/2017 putujemo tragom frankopana! grobnik – kraljevica – crikvenica – novi vinodolski – ledenice – lič – fužine u kaštelu nova kraljevica otvoren je posjetiteljski centar “putovima frankopana” piše: goran moravček frankopani su, uz zrinske, najpoznatija hrvatska obitelj, koja se tijekom minulih vijekova, od 13. do 17. stoljeća, snažno utkala u našu nacionalnu povijest. iza njih je ostala bogata povijesno-kulturna baština. na otoku krku s kojega potječu, njihovo prezime se spominje uz gradec, vrbnik, bašku, krk, dobrinj, omišalj i otočić košljun, a na kopnu u drevnom vinodolu uz grobnik, trsat, bakar, kraljevicu, crikvenicu, novi vinodolski, ledenice, bribir, grižane, drivenik, hreljin, potom uz Čabar, severin na kupi, brod na kupi i staru sušicu te senj, bosiljevo, brinje, modruš, ogulin, novigrad na dobri, ozalj, ribnik… putujem(o)! nakon više od tri stoljeća, otkako je slavna obitelj prestala postojati, počeli smo “otkrivati” njihovo graditeljsko nasljeđe. napokon! u turističkom smislu to je još uvijek “terra incognita”. stoga je putovanje zanimljivije! jer, lutajući godinama predjelima udaljenim od rijeke svega dvadesetak, tridesetak kilometara – a dvaput sam u mladosti krstario europom autostopom i tumarao dalekim prostranstvima afrike – često sam se osjećao kao da ulazim u skriveni svijet bajki. korak od mora, dva od sniga! među mnogim mogućnostima odabrao sam put, prošavši ga mnogo puta do sad, lutajući sam ili u društvu zainteresiranih suputnika: grobnik – kraljevica – crikvenica – novi vinodolski – ledenice – lič – fužine. grad grobnik ili “jelengrad”, kako su ga nazivali nekoć prema gradskoj kapalici sv. jelene, smješten je 466 metara nad morem. grobnik je vrlo staro mjesto, jer je utvrđeno kako je u rimsko doba bilo ovdje naselje, a navodi se i u antoninovom itinereru. pod vlast frankopana došao je 1225. godine, a 1288. prilikom potpisivanja vinodolskog zakonika spominju se predstavnici grobničkog kotara plovan (župnik) kirin, satnik slavan, te damjan kinović, paval i slavina vukodružić. kada je 1416. nikola krčki kupio grad okić za 2500 dukata dao je kao jamstvo grad grobnik sa svim njegovim pravima i užicima. tri godine potom knez nikola je uspio isplatiti sav dug za okić pa grobnik dolazi ponovo u posjed frankopana. grobnik je 1550. godine pripao katarini zrinskoj. kronike bilježe kako su turci 1600. godine provalili u grad i opustošili ga. godine 1642. sačinjen je urbar grobnički pisan hrvatskim jezikom. u nizanju godina i događaja, značajnih za nacionalnu povijest, preskačem stoljeća i imena vlasnika i(li) upravitelja grobnika. godine 1862. pod grobnikom, na prostranom polju pred tisućama ljudi, biskup j. j. strossmayer posvetio je zastavu tadašnje riječke županije. u kaštelu možemo posjetiti zavičajnom muzej – etnografsku zbirku te galeriju suvremene likovne umjetnosti. posjetiteljski centar “putovima frankopana” u kaštelu nova kraljevica kraljevica. o kaštelu nova kraljevica , podignutom 1650. godine, kojega ovdašnji žitelji nazivaju “frankopanskim gradom”, premda mu je prvotni vlasnik, i graditelj, bio poduzetni petar zrinski, isplela se predaja što dotiče samo biće hrvatske nacionalne povijesti. upravo je ovdje, navodno, skovana urota petra zrinskog (1621.-1671.) i frana krste frankopana (1643.-1671.), čiji su životi skončani na stratištu bečkog novog mesta ili bečkog novigrada (njem. wiener neustadt). pred kipom majke božje u kapelici kaštela, zavjerenici su se zavjetovali kako će hrvatsku osloboditi od tuđina. kada je urota propala, priča legenda, a ona u ovome kraju još živi, zvono na kapelici sv. katarine, isto ono što na gradskome groblju zvoni još i danas, žalobno je jecalo javljajući kraljevičkom puku vijest o pogibiji nacionalnih junaka. tamo gdje završava predaja počinje povijest. ona je i u slučaju frankopanske materijalne baštine iznimno bogata o čemu svjedoče ostaci njihovih dvorova, utvrda i crkvi. uvjerit ćemo se u to prolazeći vinodolskom dolinom uz hreljin, drivenik, bribir i grižane. grad hreljin imao je važno srateško značenje, ali nakon što je minula opasnost od turaka te gradnjom karolinske ceste, koja je tridesetih godina 18. stoljeća spojila krlovac s bakrom i rijekom, stari hreljinski grad je napušten. pogled s tribaljskog jezera na kaštel drivenik, grad bez ijednog žitelja. frankopanskih tragova u bribiru je malo. godine 1878. porušen je dio kaštela zbog gradnje škole. crikvenica. na ušću riječice vinodolčice (ili dubračine) u more stajala je svojevremeno kapelica blažene djevice marije, koja je 1412. bila toliko zapuštena da ju je pobožni knez nikola iv. frankopan dao preurediti. uz crkvu je dao podići pavlinski samostan. danas ovdje nema ni pavlina ni samostana, jer je red ukinuo car josip ii. 1760 godine, a kaštel, odnosno samostan, pretvoren je u turističko zdanje. Župna crkva uznesenja marijina vremenom je proširivana i preuređivana. glavni barokni oltar posvećen majci božjoj, izgrađen 1776. godine, potječe iz pavlinske drvorezbarske radionice. kip bogorodice pred crkvom isklesao je kipar zvonko car, autor opatijske djevojke s galebom. novi vinodolski novi vinodolski. grad lopar, čiji su tragovi gotovo zatrti, jer ga je 1598. potpuno razorio mletački admiral bembo, stariji je od novoga grada, koji je došao u posjed krčkih knezova 1225. godine. frankopani su kod lopara sagradili novi čvrsti grad, u kojem je 1288. sastavljen vinodolski zakonik. novi grad je bio središte frankopanske uprave u vinodolu, drevnom području koje se protezalo od grobnika do ledenica. osim frankopanskih knezova, povijest novoga je obilježio 1493. godine dolazak biskupa kristofora iz modruša, koji je sa stolnim kaptolom izbjegao iz like nakon krbavske bitke 1493. otada je novi i biskupski grad. muzej u novom ima zanimljivu postavu, a čuva brojne ostatke lokalne i nacionalne povijesti ledenice. nakon posjeta novom, proći ćemo uz ledenice, smještene na kruni brijega, koje su danas samo ruševine nekada slavnoga grada. stare ledenice bile su opasane zidom i kulama. knez nikola frankopan držao je ledenice do svoje smrti 1432., nakon čega su njegovi sinovi 1449. godine podijelili očevinu. dujam frankopan dobio je ledenice. turci su 1522. spalili grad. kako je s knezom franjom frankopanom izumrla njegova muška loza, gradom su zavladali uskoci. ledenice su kao krajiška utvrda imale veliku važnost, ali nakon što je minula turska opasnost grad je počeo propadati. u blizini ledenica uređen je vidikovac u sklopu projekta oči vinodola. pogled sa staroga groblja na ledenički kašel od kojeg su preostale samo ruševine bribirska šuma. put nas iz ledenica vodi zavojitom cestom u bribirsku šumu gdje putnici namjernici staju na okrijepu u vagabundinu kolibu. ondje služe gostima jela iz starine, sezonsko samoniklo bilje, sir u ulju s primorskim travama i kojekakve druge delicije. planinarski dom vagabundina koliba u bribirskoj šumi u blizini liča nudi razna kulinarska iznenađenja, a nalazi 864 m/nm podno planinskog masiva viševice. fužine izlet završavamo šetnjom uz fužinsko jezero bajer. ali, put tragovima frankopana iz fužina može nas odvesti do nekadašnjih frankopanskih kaštela u Čabru, severinu na kupi, brodu na kupi i staroj sušici. stoga, putujmo zajedno! posted on 13/10/2016 03/03/2018 muke riječkog nepomuka piše: goran moravček nekoć je uz rječinu nasuprot kontu stajala kapela sv. ivana nepomuka, koja je između dva svjetska rata bila podijeljena državnom granicom na način da se jedan njezin dio našao u tadašnjoj kraljevini italiji, a dio je pripadao “staroj” jugoslavenskoj državi! (ne)obično? lutajući istrom, tragom knjige dr. miroslava bertoše “mletačka istra u 16. i 17. stoljeću” (sv. i-ii, pula 1986.), svojevrememeno sam se našao u zamasku, koji je smješten na brežuljku kojih pet-šest kilometara jugoistočno od motovuna. nakon jednoga u nizu ratova, u prvoj polovici 16. stoljeća, u tome je mjestu “kunfin” prošao ravno kroz selo, podijelivši susjede na “kraljevce” pod vlašću austrijske krune te na one koji su bili podanici mletačkog sv. marka. tada je i župna crkva u zamasku podijeljena između moćnih sila. o tempora , o mores ! tako je i državna međa, nakon zamršenog graničnog spora od kojega je i svjetske moćnike često boljela glava, podijelila grad na fiume i sušak te se udjenula u kapelu sv. ivana nepomuka na desnoj obali mrtvog kanala. dvije trećine i prozor maljušne kapele pripali su kraljevini italiji, a ulaz i jedna trećina kraljevini shs! između podijeljenog grada, znatno prije berlinskog, bio je postavljen zid na fiumari visok sa žičanom preprekom oko četiri metra! “kapelica” pred kontom “citat” te kapelice, nezina tobožnja replika, stoji uz most koji je nakon drugoga svj. rata u jednu gradsku cjelinu spojio sušak s rijekom. kip sv. ivana nepomuka postavili su ondje isusovci daleke 1717. godine. gdje je završio kip sv. ivana nepomuka iz srušene kapelice? prema nekim tvrdnjama, taj kip sveca zaštitnika mostova stoji danas uz zid pred crkvom gospe trsatske. međutim, mons sanjin francetić, misli da je sv. nepomuk, nakon što je spašen nekim čudom u vremenima “kulturne revolucije”, koju je revno provodila “narodna vlast”, završio u crkvi uz kosi toranj. meni se čini kako su oba kipa mogla stajati na trgu sv. ivana kod konta. sudeći prema “istrošenosti”, kapistran trsatski bio je izložen buri i kiši na mostu, dok je mramorni kip iz crkve uznesenja marijina, krasio unutrašnjost kapelice. trsatski sv. nepomuk ivan nepomuk, širom katoličkog svijeta popularni svetac, rođen je u češkom mjestu nepomuku kraj plzena 1340. godine. bio je svećenik na dvoru kralja vaclava iv. te je ispovijedao kraljicu. prema predaji, uporno je odbijao otkriti kralju ispovijednu tajnu kraljice te je stoga odlukom suverena utamničen, a potom i ubijen u svibnju 1393. godine. tijelo su mu bacili s glasovitog praškog karlovog mosta u rijeku vltavu. posmrtni ostaci nalaze mu se u katedrali sv. vida na hradčanima u pragu. i prije nego što je postao blaženikom (1721.) i svecem, a kanoniziran je 19. ožujka 1729., ivan nepomuk je bio štovan te su mu riječki isusovci postavili kip pokraj rječine 1717. godine. kapela uz rječinu stradala je u poplavi rječine sredinom 19. stoljeća, a bila je oštećena i u vrijeme d’annunzijeva “krvavog božića” 1920., ali je ubrzo obnovljena. nezina uloga je neupitna za riječane i(li) sušačane. možemo li se stoga nadati, uoči 300-te obljetnice postojanja kipa, koja pada iduće godine, povratku sv. ivana nepomuka uz rječinu? nakon što je u rujnu 1999. godine “kapelica” obnovljena na način da se ne prepoznaju njezina vjerska i povijesna uloga, povratak kipa sv. ivana nepomuka bio bi “točka na i” smislenog uređenja prostora pred kontom. sv. ivan nepomuk iz crkve uznesenja marijina (kosi toranj) prisjetimo se, nakon prijelaza skelom preko rječine, prvi most je izgrađen 1640. godine na račun erara i franjevačkog trsatskog samostana. dadaće za prijelaz preko mosta plaćali su svi izuzev kastavaca kad bi išli u procesiji gospi trsatskoj. most je obnovljen 1715., a dvije godine kasnijne isusovci su postavili kip sv. ivana nepomuka te se prostor pred mostom s riječke strane počeo nazivati trg sv. ivana. godine 1753. taj je most zamijenjen pokretnim kako bi brodovi s visokim jarbolima mogli ulaziti dublje prema području luka i Školjića. nakon što je regulirano korito rječine 1855. godine podignut je željezni most. sušak i rijeka bili su nakon završetka prvoga svj. rata dva zasebna, pogranična, grada na rubovima kraljevina – jugoslavenske i talijanske. sušak je proglašen gradom 23. listopada 1919. godine, ali tek 3. ožujka 1923. godine povlači se sa sušaka talijanska vojska. rijeku, koja je nakon raspada austro-ugarske bila formalno pod međunarodnom upravom, zauzeo je 12. rujna 1919. gabriele d’annunzio. on ju je držao pod svojom vlašću do siječnja 1921. godine. grad na desnoj obali rječine, tada fiume, ulazi i formalno u sastav kraljevine italije početkom 1924. godine. veliki pogranični most, koji je spojio rijeku sa sušakom, izgrađen je preko rječine 1926. godine. pješački most premostio je riječinu kako bi sušačani mogli doći do delte koja se našla u jugoslavenskoj kraljevini. jedino preko toga mosta sa sušaka se moglo prići kapeli sv. ivana nepomuka kroz koju je prolazila granica. istarske izbjeglice sa sušačke strane ulazile bi u kapelicu i preko prozora razgovarali sa svojim najmilijima koji su živjeli pod italijom. sjećajući se tih dana pred ”kontinentalom”, istarski prognanik i pjesnik mate balota / mijo mirković (rakalj, 28. rujna 1898. – zagreb 16. veljače 1963.) napisao je potresnu pjesmu “na rečini” (1933.): “na sušaku, u rečini, / kalna voda teče, / svaki put, kad tuda projden / srce me zapeče. / na rečini stoji most, / ničesa ne veže, / po njen gredu soldati, / svaki pušku steže. / priko mosta lipi grad / pun je naših brati, / a do mosta jena žica:/ tu te čeka mati. / stoji tamo cilo jutro, / stati će do noći, / čekati te, ufati će, / ćeš li moći doći. / prašljive su njeje noge / i stare cavate, / milo lice zbrazdilo se, / škrbeći se za te. / na sušaku pod trsaton / teče fiumera, / priko nje su drage glave / miljare matera (…)” mrtvi kanal dvadesetih godina prošlog stoljeća tijekom drugoga svj. rata ponovo su stradali mostovi na rječini, a među njima i veliki pogranični pred kontom. nakon što su partizani ušli u rijeku 3. svibnja 1945. godine, maks peč (1914.-2016.) s graditeljem borenom emilijem podiže drveni provizorni most preko rječine. uskoro je ondje projektiran titov trg koji je sjedinio rijeku i sušak. u to doba komunističke vlasti su dale srušiti kapelu sv. ivana nepomuka. mnoge sakralne građevine podignute kroz povijest na riječkom području nestale su i ne postoje u kolektivom sjećanju današnjih riječana. religija je u pravilu bila bojišnica tako da su “prosvjetitelji”, a bilo ih je i previše kroz minula stoljeća, gotovo sustavno uništavali sakralnu baštinu. i ono najgore, religija je u (geo)političkim nadmetanjima bila u pravilu izabirana kao poprište na kojem se sustavno iskazivala netrpeljivost i djelatno poticao i provodio pogrom. slučaj kapele sv. ivana nepomuka kao da najbolje oslikava riječke (geo)političke (ne)prilike kroz minula tri stoljeća, koje su (pre)često zastirane povijesnim maglama. posted on 12/07/2016 03/03/2018 podijeljeni i u sućuti na podhumske žrtve svatko na svojoj strani: dok antifašističke udruge komemoriraju pod spomenikom, vjernici odvojeno čekaju početak sv. mise piše: goran moravček sjećamo se podhumskih žrtava, ali ponovo podijeljeni (i) u sućuti. iako se 12. srpnja 1942. godine u našoj nacionalnoj povijesti zbio jedan od najstrašnijih zločin, kojega nisu počinili ustaše ili partizani, već talijanski fašisti, a žrtve su bile nevine, pred spomenikom podhumskim žrtvama u sobolima, održavaju se “tradicionalno” dvije komemoracije, gotovo istovremeno. postoji, dakle, suglasnost tko su žrtve i tko je zločin počinio, ali naznaka uvažavanja svjetonazora – nema. na sličan se (p)odvojeni način prisjećamo i žrtava u lipi. istovremeno, zločinci su prošli nekažnjeno. u osvetničkoj akciji, zbog toga što su partizani u lipnju 1942. ubili učiteljski bračni par renzi, učiteljicu francescu i učitelja giovannija, u nedjelju 12. srpnja 1942. godine strijeljani su u selu zatečeni muški žitelji podhuma stariji od 14 godina. popisano je 95 žrtva , ali točan broj ubijenih se ne zna te se spominje do 128 ljudi. u talijanske koncentracijske logore bilo je odvedeno 889 žitelja. tri tisuće grla goveda i ovaca zaplijenjeno je, a 370 kuća i 124 gospodarskih zgrada opljačkano i do temelja spaljeno. bio je to jedan od najgorih zločina talijanskih fašista i vojske u našim krajevima. u podhumu je prije drugoga svj. rata živjelo 1.329 stanovnika. odmazdu su proveli pripadnici talijanskih graničara (gaf), talijanske vojske, fašističkih i karbineirskih jedinica, koji su djelovali pod zapovjedništvom temistocle teste, riječkog prefekta. zapovjednici akcije na terenu bili su major mario ramponi, zamjenik komesara za civilne poslove talijanskog komesarijata na sušaku te luigi menaldo, zapovjednik karabinijera u jelenju. zločinu u podhumu prethodio je stijeljanje 14 grobničkih domoljuba 30. svibnja 1942. u umolama kod dražica, a 58 obitelji sa 172 člana internirano u talijanske koncentracijske logore. bilo je to učinjeno temeljem proglasa temistocla teste, prefekta pokrajine carnaro, “kako bi se ustanicima razbila iluzija o nepovredivosti njihovih obitelji”, odnosno stoga što su imali nekoga od rodbine u jedinicama narodnooslobodilačke vojske hrvatske. za strijeljanje su odabrani nesretnici “ždrijebom na sreću”. stradalima je zaplijenjena pokretna imovina i sva stoka, a kuće srušene. u testinoj javnoj poruci upućenoj grobničanima, 30. svibnja 1942. godine, naglašava se kako će okupacijske vlasti “nastaviti neumoljivo djelima odmazde ako članovi spomenutih obitelji, koji su se odmetnuli u šumu nastave izvršavati razbojnička i pljačkaška djela.” spomenik podhumskim žrtavama postavljen je 1970. godine u sobolima. obelisk je djelo kipara Šime vulasa , a memorijalno područje uređeno je prema zamislima duška rakića i arhitekta igora emilija. crkva sv. maksimilijana kolbea u podhumu podignuta je i kao sjećanje na podhumske žrtve. posvećena je 13. kolovoza 2015. maksimilijan kolbe bio je poljski franjevac, a 1941. umro je mučeničkom smrću u nacističkom logoru auschwitz. posts navigation page 1 page 2 … page 17 next page search for: search search hotels and more... destination check-in date 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 jun 2018 jul 2018 aug 2018 sept 2018 oct 2018 nov 2018 dec 2018 jan 2019 feb 2019 mar 2019 apr 2019 may 2019 check-out date 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 jun 2018 jul 2018 aug 2018 sept 2018 oct 2018 nov 2018 dec 2018 jan 2019 feb 2019 mar 2019 apr 2019 may 2019 i don't have specific dates yet blog Šibenik i zadar pod krilima mletačkog lava putujemo tragom frankopana! muke riječkog nepomuka podijeljeni i u sućuti na podhumske žrtve riječki kapetan stefano della rovere pješački most nad rječinom rođendan stare dame kvarner prije 101 godinu uskoci u gradu svetog vida riječki krug svetaca proudly powered by wordpress

URL analysis for fluminensia.org

http://fluminensia.org/kontakt
http://fluminensia.org/wp-content/uploads/2017/08/sibenik_panorama.jpg
http://fluminensia.org/putujemo-tragom-frankopana
http://fluminensia.org/rijecki-krug-svetaca
http://fluminensia.org/wp-content/uploads/2016/07/podhum_naslovna_fb.jpg
http://fluminensia.org/wp-content/uploads/2016/11/frankopani_novi4.jpg
http://fluminensia.org/wp-content/uploads/2016/10/nepomuk_trsat_web.jpg
http://fluminensia.org/rijecki-kapetan-stefano-della-rovere
http://fluminensia.org/wp-content/uploads/2016/11/frankopani_novi1.jpg
http://fluminensia.org/wp-content/uploads/2016/11/frankopani_bribir.jpg
http://fluminensia.org/muke-rijeckog-nepomuka
http://fluminensia.org/pjesacki-most-nad-rjecinom
http://fluminensia.org/autor/u-ogledalu-medija
http://fluminensia.org/autor
http://fluminensia.org/wp-content/uploads/2016/10/mrtvi-kanal-s-brodovima-konac-i.-svjetskog-rata.jpg

Whois Information

Whois is a protocol that is access to registering information. You can reach when the website was registered, when it will be expire, what is contact details of the site with the following informations. In a nutshell, it includes these informations;

WHOIS LIMIT EXCEEDED - SEE WWW.PIR.ORG/WHOIS FOR DETAILS

  REFERRER http://www.pir.org/

  REGISTRAR Public Interest Registry

SERVERS

  SERVER org.whois-servers.net

  ARGS fluminensia.org

  PORT 43

  TYPE domain

  REGISTERED unknown

DOMAIN

  NAME fluminensia.org

NSERVER

  DNS1.ORBIS.HR 195.29.89.100

  DNS2.ORBIS.HR 88.99.131.43

Mistakes

The following list shows you to spelling mistakes possible of the internet users for the website searched .